[Intervju] Buđenje pro-life pokreta u Srbiji

166

Dok je u Hrvatskoj do 1990. god. broj abortusa bio nešto niži ili izjednačen s brojem poroda, u Srbiji je u osamdesetim godinama prošlog stoljeća broj djece usmrćene abortusom bio više nego dvostruko veći od broja rođene djece. Prema službenim statistikama navedimo samo kao primjer 1986. godinu kada je rođeno 60 226 djece, a abortirano  161 4821 dijete. Srbija je tako imala najveći broj abortusa u cijeloj bivšoj državi i najnegativniju statistiku u odnosu rođenih i abortiranih. Unatrag dvadesetak godina službeni broj rođenih, ali i abortiranih, drastično je pao, što je slučaj i kod drugih zemalja u susjedstvu. Osim što su spomenuti podatci prilično teško shvatljivi i objašnjivi, dovoljni su da pobude interes za današnje stanje u Srbiji po pitanju života i smrti začete, ali još ne rođene djece.

O pokretu ‘za život’ u Srbiji razgovarali smo s Milom Todorović iz Centra ZA BEBE, udruge koja od 2012. godine djeluje kao savjetodavni i informativni centar za savjetovanje žena u kriznoj trudnoći i pruža podršku tijekom oporavka od posljedica i trauma s kojima se žene suočavaju nakon abortusa.

Kakav je zakon o pobačaju u Srbiji? Koliko pobačaja godišnje se službeno i neslužbeno napravi?

Zakon o abortusu u Srbiji predviđa da se abortus može učiniti do 10. tjedna trudnoće, bez posebnih ograničenja, dovoljna je samo suglasnost žene za obavljanje ove procedure. U Srbiji je teško procijeniti broj abortusa zbog neprecizne statistike, budući da službena statistika raspolaže informacijama o broju abortusa uglavnom samo iz državnih ginekoloških klinika. Službena statistika Instituta za javno zdravlje bilježi oko 22 000 abortusa, u usporedbi sa 64 000 rođenja godišnje. Neslužbeno broj abortusa je veći za dva do tri puta od broja rođene djece.

Kakav je stav stanovnika Srbije o pobačaju, njegovoj legalnosti i slično?

Abortus je tema koja u Srbiji izaziva vrlo oprečna mišljenja. Smatra se da je abortus jedno od osnovnih  prava žena. S druge strane mnogi pojedinci, kao i udruge i crkva smatraju da se abortusom gasi život djeteta koji se ne može nastaviti, da dijete ima pravo na život, te se abortusom nerođenom djetetu uskraćuje ovo osnovno ljudsko pravo. Naravno, postoje i udruge koja se zalažu da se uvedu određene restriktivne mjere pa čak i da se abortus zakonski zabrani.

Postoji li pro-life pokret u Srbiji ikoliko je aktivnih pro-life udruga?

U Srbiji već čitav godina postoje uglavnom individualne inicijative udruženja i pojedinaca koji su pokušali djelovati na opću i stručnu javnost u cilju promicanja ideje života i rađanja, ali teško da bi te inicijative mogli nazvati organiziranim pro-life pokretom.  Međutim, tek od 2016. godine pojavila se želja za umrežavanjem i zajedničkim djelovanjem više udruga i istaknutih pojedinaca, tako da je ove godine formiran Savez za porodicu i rađanje u čiji je rad uključeno sedam udruga iz Beograda i središnje Srbije. Također, veoma je aktivna i udruga Izaberi život iz Novog Sada, koje je bilo jedno od prvih u pro-life službi u Srbiji.

Kakav je stav službene Pravoslavne crkve i ostalih crkava o borbi za život?

Srpska pravoslavna crkva se aktivno uključila u borbu za život pružanjem podrške Savezu za porodicu i rađanje i dajući blagoslov za početak rada ovog Saveza. Ujedno, postoji i inicijativa da se pokrene Centar za život pri crkvi, gdje bi žene koje razmišljaju o abortusu mogle proći savjetovanje prije odlaska na abortus i po potrebi razgovarati s duhovnikom. Protestantska i katolička Crkva u Srbiji također podržavaju borbu za život nizom akcija. U protestanskim crkvama svake treće nedjelje u siječnju propovijeda se o svetosti ljudskog života u znak podrške borbi za život.

Što mislite da će se događati u Srbiji u budućnosti glede pokreta za život, ima li tu mjesta za optimizam?

Sama činjenica da se više udruga i pojedinaca udružilo radi zajedničkog djelovanja u borbi za život govori o značaju ove teme, ali i trenutka koji mnogi prepoznaju kao ključnog u borbi za pravo na život, obitelj i rađanje. Posebno kod mladih prepoznajemo želju da se obrazuju i organizirano uključe u promicanje ljepote rađanja i roditeljstva. Zato optimistično gledamo u budućnost i nadamo se da će  upravo mladi u ovoj borbi učiniti mnogo više nego što smo mi do sada.