Letak građanske inicijative „Istina o Istanbulskoj“ u posljednje je vrijeme mnogim medijima bio predmet bavljenja, tj. pokušaja diskvalifikacije i kompromitacije svih postignuća ove inicijative u hrvatskom društvu.

Tekst ispravka lažnih navoda odnosi se na članak Jutarnjeg lista od 20. ožujka pod nazivom „Razotkrivamo šest neistina u letku kojim se poziva na odbacivanje Istanbulske konvencije“, a priopćenje spomenute Inicijative prenosimo u cijelosti:

„U članku Jutarnjeg lista tvrdi se da je netočno da Istanbulska konvencija uvodi rodnu ideologiju. Naravno da u Istanbulskoj konvenciji ne piše da ona uvodi rodnu ideologiju, ali je to iz nje vidljivo (iz članaka 3, 4, 12, 14), a još je jasnije iz Pojašnjavajućeg izvješća (službenog dijela Konvencije) koje u točki 53 kaže: „Određene skupine pojedinaca mogu doživjeti diskriminaciju i na temelju rodnog identiteta, što jednostavno rečeno znači da rod s kojim se poistovjećuju nije u skladu sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju. To uključuje kategorije pojedinaca kao što su transrodne ili transseksualne osobe, transvestiti i ostale skupine osoba koje ne odgovaraju onome što je društvo utvrdilo da pripada kategorijama ‘muško’ ili ‘žensko’.“

Iz same Konvencije je, dakle, očito da se pod ‘rodom’ ne smatraju samo muške i ženske ‘uloge’ (npr. u pranju suđa ili plakanju što navodi novinarka), već se rod i spol u potpunosti odvajaju, što je temelj rodne teorije. Odvojenost spola i roda znači da osoba može biti po spolu muškarac a po rodu žena i obrnuto, ili nešto drugo od brojnih do sada izmišljenih rodova. S obzirom da je ova teorija neznanstvena, radi se o ideologiji.

Nadalje, novinarka JL-a tvrdi da Konvencija nema intenciju ulaziti u kulturu i tradiciju nekog naroda. Međutim, demantira ju sama Konvencija koja u čl.12.st.1. navodi: „Stranke će poduzeti potrebne mjere za promicanje promjena u društvenim i kulturnim obrascima ponašanja žena i muškaraca s ciljem iskorjenjivanja predrasuda, običaja, tradicija i svih drugih postupanja u praksi koja se temelje …na stereotipnim ulogama žena i muškaraca.“ Dakle, ona ima intenciju mijenjati običaje i tradiciju određene zemlje.

Udruge u Hrvatskoj za koje je izvjesno da će biti glavni suradnici međunarodne skupine GREVIO u provođenju Konvencije redovito su obitelj temeljenu na braku između muškarca i žene nazivale ‘stereotipom‘. Stoga je opravdana bojazan roditelja da bi se njihovu djecu (pre)odgajalo u skladu s rodnim konceptom a ne u skladu s roditeljskim vrijednostima. Konvencija, naime, traži da se nastavni materijali o takvim osjetljivim odgojnim pitanjima uključe ‘u redovni nastavni plan i program’, i to ‘na svim razinama obrazovanja’ (dakle od vrtića nadalje), ‘u okruženjima za slobodno vrijeme’ i ‘u medijima’. Jasno je da se njome želi mijenjati društvo, mijenjati mentalitet.

Treći prigovor u članku JL-a je da primjeri iz našeg letka, poput ‘muškaraca koji ulaze u ženske zahode‘ ili ‘mogućnosti promjene spola u dokumentima na temelju obične izjave’, nemaju veze s Istanbulskom konvencijom. U letku smo naveli primjere što se događa u zemaljama u kojima je rodna ideologija već dulje vrijeme prisutna. Njenim službenim uvođenjem kroz Istanbulsku konvenciju takvi bi primjeri postali stvarnost i kod nas. Primjerice, Zagreb Pride je već javno tražio uvođenje ‘rodno neutralnih’ zahoda i u Hrvatskoj. Za ‘promjenu spola’ je doduše za sada u Hrvatskoj potrebna dulja procedura, no samo je pitanje vremena kada bi se spol tj. rod mogao tražiti na zahtjev.

Također nam se prigovara da navodimo primjer 52-godišnjeg Kanađanina koji je ‘postao’ 6-godišnja djevojčica ili 22-godišnjeg Amerikanca koji je ‘postao’ bespolni izvanzemaljac. Istina je da poremećenih ljudi ima svugdje, međutim ova vrsta ludosti se prema rodnoj teoriji smatra prihvatljivom, čak i poželjnom, jer po njoj svatko ima pravo odrediti svoj ‘rodni identitet’ i prema njemu se ponašati.

U petoj točki novinarka tvrdi da je neistina da postoji opasnost za djecu od uvođenja ‘gender-switch-day‘ – dana kada djeca dolaze u školu u odjeći suprotnog spola. Pokušava objasniti da se radi o borbi protiv vršnjačkog nasilja. Međutim, to nije tako. ‘Dan zamjene roda’ uveden je na Zapadu kako bi se djecu učilo da mogu biti i ‘neki drugi rod (spol)’, a to je zaista pogubno za njih i njihov zdrav i prirodan razvoj.

U posljednjoj točki, novinarka našu tvrdnju – da se uvođenjem rodne ideologije zbunjuje djecu i mlade, rastače zdrava spolnost, smanjuje broj brakova te neprimjetno ruši obitelj – prvo naziva lažnom, a onda navodi podatak da se u Norveškoj (zemlji s visokim ‘rodnim’ pravima) većina djece rađa izvan braka, čime potvrđuje našu tvrdnju o smanjenju broja brakova. Novinarka navodi relativno visok norveški natalitet kao argument da naše tvrdnje nisu točne, no nestručno zanemaruje parametre nataliteta, kao što su broj useljenika i velika sustavna financijska ulaganja u natalitet u Norveškoj.

Jasno je iz članka da novinarka, kao otvorena aktivistica i zagovornica ratifikacije Istanbulske konvencije, zapravo želi istaknuti i opisati svoj uzor – zemlju u kojoj su legalizirani homoseksualni brakovi, u kojoj homoseksualni parovi mogu posvajati djecu i u kojoj se većina djece rađa izvan braka. Samim time potvrđuje ono što i mi tvrdimo – da ratifikacija Istanbulske konvencije ide ruku pod ruku s tim društvenim promjenama. No, hrvatski je narod na referendumu o braku jasno rekao da ne želi taj društveni smjer. Hrvatski narod voli svoj suverenitet i ne želi da mu jedno strano tijelo, GREVIO, određuje kako ćemo potrošiti milijardu kuna godišnje, koliko bi Hrvatska trebala godišnje izdvojiti za implementaciju Istanbulske konvencije.“