Gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, predvodeći svečano misno slavlje u gospićkoj katedrali na Dan života 5. veljače 2017., govorio je otvoreno o najvećem izopačenju suvremenog svijeta koji prekida živote začete djece, ali i živote starijih, bolesnih i nemoćnih.

„Već na početku svoje papinske službe Ivan Pavao II. odredio je da se jedna nedjelja u liturgijskoj godini (prva nedjelja u veljači) slavi kao ‘Dan života’. Život je najveća vrijednost, ali koja je vrijednost toga života za čovjeka našeg vremena?“, upitao se biskup Križić i nastavio:

„Posljednjih nekoliko papa mnogo govore o prijetnjama kojima je izložen život suvremenog čovjeka. Sve se više govori o civilizaciji smrti ili kulturi smrti koja nadire i ovladava u suvremenom svijetu. Postavlja se sve više pitanja: koliko život danas vrijedi? Po kojim se kriterijima život danas vrednuje?“, istaknuo je u homiliji biskup Križić i naglasio:

„Specifičnost našeg vremena je odnos prema životima začete djece i odnos prema životima starijih, bolesnih i nemoćnih ljudi. Tu je najveće izopačenje suvremenog svijeta. Ubijanje nerođene djece posve je legalizirano. Toliko se govori o pravu žene da sa svojim tijelom raspolaže kako želi, da bi se onda oduzelo svako pravo začetom životu da bude rođeno.“

„Situacija je takva da ako danas netko digne glas u obranu prava na život začete djece, digne se, đavolski agresivno, cijeli pakao protiv takvog glasa. U prijašnjim civilizacijama djeca su bila najveća vrijednost. U Bibliji se jasno vidi kako je obitelj s puno djece, smatrana od Boga posebno blagoslovljenom. To je bio najveći ponos i blagoslov obitelji.“

„Tko se opredjeljuje za život, postaje nositeljem života. Majka je ona koja spašava život, a ne koja ubija. Mnoge majke su se gorko kajale zbog tog čina smrti vlastitog djeteta, ali ne znam poznaje li itko ijednu koja se pokajala zato što je rodila dijete nad kojim je imala napast pobačaja. Najčešće je roditeljima baš to dijete bilo posebniji blagoslov u njihovu životu“, podsjetio je biskup Križić.

Govoreći o abortusu iz tzv. ‘ekonomskih’ razloga, biskup Križić podsjeća da više vrijedi život djeteta, nego najviši standard zbog kojega bi se toga djeteta trebalo riješiti, odnosno ubiti ga. Život vrijedi puno više od svega materijalnog što se tom životu može pružiti.

Spominjući pak odnos prema životu starijih, bolesnih i nemoćnih, propovjednik se zapitao koliko pažnje dobivaju životi ovih ljudi:

„Kakav je bio odnos prema osobi u njezinoj bolesti i nemoći? Koliko smo učinili da osoba umre s osjećajem da je voljena?

Današnja kultura, nažalost, našla je ‘rješenje’ za neke od ovih: eutanazija, ili budimo jasniji: ubojstvo. Dokle će ići kultura smrti? Nitko to ne zna“, zaključio je biskup Križić.