Komentirajući kampanju “Želim živjeti” incijative ProLife.hr, iz udruge CESI (Centar za edukaciju, savjetovanje i informiranje) ocijenili su da se radi „o brutalnoj manipulaciji i nametanju klerikalnog stava uz pobačaj te napadu na pravo žene da donosi odluke o svojem tijelu“ (tportal.hr, 12. prosinca 2016.).
Prigovor da se radi o manipulaciji jer je na plakatu trudnica „u poznoj trudnoći“ ne stoji jer da se na plakatu stavilo trudnicu na početku trudnoće, bi li je itko zapazio na prvi pogled i shvatio o čemu se radi? Dakle, trudnica u visokom stupnju trudnoće nalazi se na plakatu da bi plakat bio što uočljiviji i da bi poruku o ubijanju nerođene djece zapazilo što više ljudi.
Trudnica, naime, i prvog i zadnjeg dana trudnoće nosi novi život, dijete. I u tome nema razlike. No, trajni problem kod tzv. pro-choicera je taj što ni u 21. stoljeću još uvijek nisu sigurni kada ljudski život počinje, unatoč svim znanstvenim saznanjima i današnjoj prenatalnoj tehnologiji.
Dakle, s obzirom da je inicijativa izazvala pažnju mnoge javnosti, kampanja je očito uspjela.
Njihov sljedeći navod da „pobačaj je zakonski dozvoljen do 10. tjedna trudnoće“ nije potpuno točan jer je ginekolog i aborter Dubravko Lepušić potvrdio da se u Hrvatskoj nerođene bebe usmrćuju i nakon, ne samo 10., nego i 15. tjedna trudnoće i djetetova života.
U dopuni ustavne tužbe podnesene Ustavnom sudu RH priložena su i mišljenja svih medicinskih fakulteta u Hrvatskoj o početku ljudskog života. Mišljenja svih fakulteta bila su ista i suglasna oko tog pitanja: život počinje začećem, spajanjem ženske i muške spolne stanice. Prema tome, tvrdnja da je zanstvena činjenica „klerikalni stav“ također ne stoji.
Nadalje, iz CESI-ja se pitaju „što je sljedeće“ te mogu li se „očekivati napadi i ubojstva liječnika?“
„Što je sljedeće“ objašnjeno je na nedavnoj tiskovnoj konferenciji, a s obzirom na to da spomenuta udruga strasno zagovara tzv. pravo na abortiranje nerođene djece, ostaje nejasno zbog čega baš oni upućuju suludo i zastrašujuće pitanje o ubijanju liječnika strani koja zagovara spašavanje dječjih života i brigu o ženskom psihofizičkom zdravlju?
Zaista, pomaknuta je ta logika promicatelja kulture smrti.
Krajnje je problematična i njihova izjava da se „inicijativa ProLife.hr služi i rodnim stereotipima i seksizmima te predrasudama s obzirom na to da se tvrdi kako je životni san Mije kao djevojčice udati se i imati puno djece da bi ugodila očekivanjima roditelja.“ Naime, ako Mia ima želju udati se i imati puno djece, onda to ne znači da se radi o ugađanju roditeljima, seksizmu i predrasudama. Da, postoje djeca koja ne žele da se u vrtiću i osnovnoj školi njihova spolna orjentacija „preispituje“, da se s njihovom ljudskom naravi eksperimentira, da ih se oblači u odjeću suprotnog spola i odvodi na gay povorke.
Na kraju, bilo bi mnogo korisnije za cijelo hrvatsko društvo da pro-choiceri i ostala ekipa iz Selske (Zagreb) svoja spolno-rodno-lgbtiq-identitetska životna lutanja pokušaju preusmjeriti negdje drugdje. Posebno bi od toga imala koristi djeca jer im se pokušaji da svojim idejama dopru do najmanjih, neće dopustiti.