28.studenoga 2016. – Sve širi krug opravdanosti eutanazije u Nizozemskoj sada uključuje i slučajeve alkoholizma. Novinar Marcel Langedijk koji piše za nizozemski magazin Linda, opisao je strašan život i smrt svojega brata Marka, beznadnog alkoholičara.

Nakon osam godina i 21 zadržavanja u bolnici ili na rehabilitaciji, Mark je odlučio da je kraj. Imao je dvoje djece, ali njegov se brak raspao. Imao je brižne roditelje i veliku potporu u obitelji, ali nije uspio pobijediti ovisnost.

U konačnici je zatražio eutanaziju. Fizički je bio vrlo bolestan i bio je u velikoj psihičkoj patnji. Zadovoljavao je minimum kriterija za eutanaziju u Nizozemskoj. Liječnica u crnoj haljini i tenisicama pristigla je da bi mu ubrizgala smrtonosnu injekciju. Potvrdila je njegovu odluku i zatim ubrizgala tri doze. Brzo je preminuo.

Markova smrt ukazuje na to koliko se malo u svijetu zna o stvarnim slučajevima eutanazije, koji su u suprotnosti s uglađenim verzijama na koje nailazimo u govorima političara. Nije li ovo samo još jedan slučaj u kojemu je društvo odustalo od pojedinca koji je i sam od sebe odustao?

Što je sljedeće? Hoće li se ovisnici o drogama u Nizozemskoj odvažiti upustiti u dosad najjeftiniji program rehabilitacije? Samo jedna igla i „izliječen“ si zauvijek…?

Langedijk sada piše knjigu o bolesti svojega mlađeg brata i njegovoj smrti putem eutanazije koja će biti objavljena sljedeće godine.