Predsjednica organizacije koja se deklariria kao ona koja promiče prava pacijenata u Hrvatskoj izjavila je u prošlotjednom intervjuu da je „situacija u Hrvatskoj krajnje degutantna i zahtijeva hitnu raspravu o specijalizaciji iz ginekologije“.
No, nije stala samo na toj besmislici. Bilo je tu i obmanjivanja javnosti da se kod protivljenja vršenju abortusa radi o isključivo vjerskoj argumentaciji, kao i to da medicinski djelatnici koji ne žele sudjelovati u ubijanju nerođene djece, ne bi smjeli biti ni kandidati za ginekološku struku.
One koje se ovdje najviše zavarava jesu upravo pacijentice, tj. žene i umjesto da se ta organizacija pobrine da se svim pacijentima/-cama pruži odgovarajuća (kvalitetna i puna) informacija o tome kako abortus izgleda i koje su sve njegove posljedice, ona se bori za što veću dostupnost čime se dovodi u opasnost žensko zdravlje, a djetetu oduzima život.
Naravno ideal je zemlja bez abortusa, ali ne nedostižan, već realiziran, za početak, bar u javnim bolnicama čije usluge svi plaćamo.
On-line anketa doživjela fijasko?
Ista je komentirala i internetsku anketu svojeg udruženja koje je oformljeno da bi se ondje mogle javljati osobe koje su počinile abortus, no kako je i sama rekla, „odaziv i nije toliko velik jer takve priče pacijentice žele što prije zaboraviti“. S obzirom na to da se radi o usluzi, ostaje samo nejasno zbog čega baš tu, od svih drugih zdravstvenih i životnih ‘usluga’, žene žele zaboraviti, i to što prije, ako im se time prava ostvaruju, a život olakšava?
Ono s čime se slažemo je da smo zemlja koja nije „u stanju pružiti pacijentici sigurnost“. Da, stvarno je tragično da većina žena abortira svoju djecu iz financijskih/materijalnih razloga, a država, s druge strane, ne samo da u tim slučajevima ne pruža pomoć, nego ne pokazuje ni najmanji interes za žene i živote za koje vladajući priznaju da je počeo, ali se, u maniri smrtne kazne, smije i likvidirati.
Zato za specijalizaciju, također, predlažemo rješenje, a to je da se, za početak u javnim bolnicama, nerođena djeca jednostavno ne ubijaju, jer se nalazimo u 21. stoljeću, a barbarstvo i ostale primtivne metode bi trebalo zauvijek ostaviti nekim drugim vremenima.
Kako, naime, drugačije nazvati ovo, ovo i ovo?
Pokretanje istrage
Na temelju dojava koje kao udruga navodno zaprimaju, saznaje se i da se planira pokrenuti i službena istraga glede nedosljednog pozivanja na priziv savjesti kod nekih liječnika.
Pokretanje istrage može biti dobro jer bi istražitelji mogli konačno početi istraživati pravu sivu zonu bijele kuge: npr. izvršavanje ‘usluga’ u noćnim satima u javnim bolnicama na nezakonit način, s obzirom na starost djeteta i na temelju izmišljenih ‘indikacija’, potom lažno pisanje dijagnoza i zavođenje postupaka, mito i korupcija (pogodba abortera i pacijenata na obostranu korist: liječnika koji novac dobiva na ruke, a pacijenata koji abortus plate manje od službene cijene, a ‘postupak’ se ne zavodi u službenu statistiku) itd.
Savjest je ovdje ključna stvar. Neki su je, naime, zatomili, drugi posve ugušili, a treći koji se na nj ni ne prizivaju, misle da je uopće nemaju.
Postojanje prava na priziv savjesti postoji kao rješenje situacija koje je čovjek stvorio svojim necivilizacijskim i nehumanima praksama. To pravo mora biti trajno dostupno svim medicinskim djelatnicima i postojati kao civilizacijski doseg i spas u krvavom 21. stoljeću.
Uredništvo ProLife.hr
