Izvršio sam abortus 1 200 beba. A onda je moju šestogodišnju kći udario auto…

2550

2.ožujka 2015. (Priests for Life). – Počeo sam raditi abortuse 1977. u New Yorku tijekom specijalizacije iz ginekologije. Položio sam specijalistički ispit 1980. i otišao u privatnu praksu, prvo na Floridi potom u New Yorku. U pet godina izvršio sam 1 200 abortusa, uključujući 100 abortusa u drugom tromjesečju i kasnije sa solnom otopinom te abortuse metodom komadanja i usisivanja do 24. tjedna trudnoće.

Rekao bih vam nešto o abortusima sa solnom otopinom. Takvi abortusi su strašni jer vidite cijelu porođenu bebu, ponekad još uvijek živu. To je bilo jako, jako zastrašujuće.

S metodom komadanja i usisivanja, mi smo jednu brutalnost zamjenjivali drugom. Trgate bebine ruke i noge kod izvlačenja iz maternice te ih ostavljate na hrpi na stolu. Bebe nisu nikada žive nakon abortusa izvršenog ovom metodom. Teško je to. Ako imate bar malo srca, to iskustvo utječe na vas.

U tom smo razdoblju ja i supruga saznali da vjerojatno ne ćemo moći imati svoje dijete, stoga smo počeli tražiti gdje da posvojimo dijete. I iz doma u dom za napuštenu djecu smo tražili dijete koje bi posvojili, dok sam ih ja bacao u smeće devet, deset na tjedan.
Naposlijetku smo uspjeli posvojiti djevojčicu. Nadjenuli smo joj ime Heather. Nekoliko godina kasnije, moja je supruga rodila našeg sina.

Moju kći Heather auto je udario pred našom kućom, dva mjeseca prije njezina šestog rođendana. Preminula je na našim rukama u vozilu hitne pomoći na putu do bolnice. Nakon toga učinio sam još nekoliko ‘kasnih’ abortusa, ali poslije toga bilo je preteško da bih nastavio.

Kada izgubite svoje dijete, život je potpuno drugačiji. Sve se mijenja. U jednom trenutku, ideja o čovjekovu životu postaje vrlo stvarna. To nije više samo embriologija. To više nije samo par stotina dolara. To je stvarnost. To je tvoje dijete koje si zakopao. Stari nemiri se vrate. Nisam više mogao niti pomisliti na metodu komadanja i usisavanja. Ni slučajno.

Prestao sam raditi abortuse u drugom tromjesečju. Potom sam shvatio da ako ne želim djecu ubijati u drugom tromjesečju, onda ih ne bih trebao ubijati niti u prvom tromjesečju.

Uključio sam se u pokret za život i to mi je pomoglo da me iscijeli i da pronađem oprost za sve učinjeno. Kako se iskupiti za 1200 mrtve djece? Nikako.

Kao aborter, bio sam na epicentru potresa, ali otkad sam prestao raditi abortuse i od kada sam se uključio u pokret za život, mogu jasno vidjeti kako abortus utječe na svakoga tko je povezan s djetetom koje umire. Žalim zbog svih abortusa koje sam počinio.