Kada je započeo njegov prvi predsjednički mandat, George W. Bush, ml. (2001.-2009.) bio je politički junak mnogih ljudi, posebice onih koji su bili zaneseni idejom predsjednika koji je bez sustezanja podržavao društveno konzervativne političke ideje.

Naime, Bush ml., dokinuo je financiranje istraživanja embrionalnih matičnih stanica, pozvavši „snowflake” djecu koja su počela svoje živote kao zamrznuti zametci, da mu se pridruže dok je stavljao veto na ovo financiranje.

Zakonsku uredbu Mexico City Policy sa zabranom financiranja abortusa diljem svijeta, također je ponovno uveo nakon odlaska predsjednika Clintona.

Kada je potpisao Partial Birth Abortion Ban Act of 2003. (zakon o zabrani abortusa djelomično rođene djece) istaknuo je: „Kada gledamo nerođeno dijete, pravi problem nije kada počinje život, nego kada počinje ljubav.”

U svojim memoarima Decision Points, Bush se živo prisjećao kako mu je njegova mama pokazala tijelo djeteta koje je spontano pobacila, kao i utjecaj koji je to iskustvo imalo na njegov pro-life stav.

No, iz nekog razloga, čini se kao da pro-life republikanski predsjednici imaju članove obitelji koji su vrlo veliki zagovornici abortusa.

Nancy Reagan, supruga Ronalda Reagana (1981.-1989.), koja je u osobnom pismu tražila George W. Busha, ml. da financira istraživanja embrionalnih matičnih stanica i koja je pokušala ublažiti utjecaj pro-life lidera u administraciji (Vladi) svojega supruga, jednom se prilikom nije mogla sudržati pa je izjavila:

„Nije me briga za one koji se zalažu za pravo na život”, tražeći da se iz govora kojim se predsjednik obraća državnom Kongresu ukloni eksplicitni dio o abortusu.

To je učinila žena čiji je suprug, Ronald Reagan, napisao knjigu „Abortus i savjest nacije” i koji je poslao nekoliko snažnih poruka u obraćanju putem radija na temu abortusa.

Uz iznimku usvojenoga sina Michaela, Reaganova su djeca veliki zagovornici abortusa. Vrijednosti nisu prenesene.

Osim Georgea W. Busha,, ml. čini se da je veći dio obitelji Bush na strani abortusa. Njegov djed, Prescott Bush, bio je blagajnik u Planned Parenthoodu 1947., a njegovi kolege iz Senata zvali su ga „Gumica” zbog njegova nemilosrdnog promicanja planiranja obitelji.

George H. W. Bush, st. (1989.-1993.) snažno je podupirao „Fond za stanovništvo Ujedinjenih naroda“ i jednom prilikom, navodno, branio kinesku politiku jednog djeteta.

Kasnije je, međutim, krenuo Reaganovim stopama i pokušao doprijeti do pro-lifera proširenjem Mexico City politike te dopuštajući da njegovo Ministarstvo pravosuđa rutinski brani zagovornike prava nerođenih na život.

Ministarstvo pravosuđa Busha st. čak je i dva puta formalno zatražilo da se ti sudski slučajevi mogu koristiti kao prilika za rušenje famoznog slučaja Roe v. Wade iz 1973. godine.

Međutim, supruga Busha st., Barbara Bush, čvrsta je zagovornica abortusa., kao i njezina snaha. Nekoliko godina nakon završetka mandata Georgea W. Busha ml., njegova supruga Laura Bush pokazala je da podržava abortus i „homoseksualni ‘brak’”.

Jedna od kćeri blizanki Georgea i Laure Bush, Barbara Pierce Bush slijedila je njezin primjer i glumila u videu Human Rights Campaign (najveća američka organizacija homoseksualaca) za podršku homoseksualnom ‘braku’.

S druge strane, njezin otac, George W. Bush ml., podržao je ustavni amandman o priznanju braka kao zajednice muškarca i žene.

Vrlo je i razočaravajuće da je Barbara P. Bush, , jedna od glavnih govornika u dobrotvornom prikupljanju financijskih sredstava za Planned Parenthod u Fort Worth, Texasu.

Takve stvari javljaju se nakon neviđenog pritiska da se ukine savezno financiranje Planned Parenthooda, i nakon što su aktivisti organizacije „Center for Medical Progress” objavili groteskne video-snimke kojima je otkriveno da su aborteri klinika Planned Parenthood uzimali organe abortiranih beba i prodavali ih biološko-tehnološkim tvrtkama.

Nadalje, Barbarino prijateljstvo s direktoricom Planned Parenthooda, Cecile Richards, također je pomalo čudno, s obzirom na to da je George W. Bush ml. pobijedio Cecilinu majku, Ann Richards, u utrci za guvernera Teksasa, onu istu Ann Richards koja se jednom u oštrom govoru rugala Bushu starijem. Barbara je, međutim, liberalna njujorška milenijalka, a Cecile Richards je samo njezin tip.

Gore navedeno nije sramota samo zato što je Barbara kći George W. Bush ml., prvog republikanskog predsjednika koji je iza sebe ostavio dva suca Vrhovnog suda na koje se može osloniti da će ukinuti Roe v. Wade kada im se za to ukaže prilika, već je sramota jer je ova priča tako uobičajena: roditelji (ili u ovom slučaju, roditelj) su pro-life, ali te vrijednosti ne prenose na svoju djecu.

Da svatko, tko je pro-life stava, da sve od sebe da to prenese na svoju djecu, da uče svoju djecu o djetetu u utrobi i zašto je tako strašno povrijediti to dijete, pro-life pokret imao bi daleko lakšu zadaću širenja činjenica i istine o nerođenoj djeci.

Važno je zapamtiti da javno zauzimanje za nešto, nije zamjena za prenošenje vrijednosti na svoju djecu.