Na godišnjem skupu Britanskog medicinskog društva (BMA), oko 500 liječnika je glasovalo, a 2/3 glasača podržalo dekriminalizaciju kasnih abortusa.
Vodeći su mediji to u svojem neutralnom tonu nazvali dekriminalizacijom abortusa, ne osvrćući se na posljedice, tj. da se ovime omogućuje abortus do zadnjeg dana trudnoće, razne zlouporabe, prisiljavanje žena i sl.
BMA je time dao podršku kontroverznoj ideji zastupnice Donjeg doma britanskog parlamenta Diane Johnson koja je predložila zakon o potpunoj dekriminalizaciji abortusa.
Prema prošlomjesečnoj anketi, većina Britanaca želi restriktivnije zakone o abortusu, uključujući i zabranu abortusa nakon 20. tjedna. Ali ni to tzv. “progresivnim” liječnicima ništa nije značilo.
Abortivna industrija radi u tom pravcu; ne postoji kompromis, ni mirovanje, za koju godinu će se raspravljati otvoreno o ubijanju i već rođene djece, a glavni će mediji izvještavati o “legaliziranju poslijeporođajnog abortusu”, o čemu su neki medicinski etičari već pisali i za što se zalažu.
Stoga nemojmo se čuditi ako i one koji podržavaju abortus do 10. ili 20. tjedna za koju godinu počnu nazivati srednjovjekovnim nazadnjacima, primitivcima i sl. jer ne podržavaju abortus do rođenja. Progres ne miruje.
Netom prije skupa, oko 1 500 liječnika oštro je reagiralo protiv tog poteza ovog medicinskog društva, uz optužbe da cijelu kampanju vode kontroverzne i ideološki obojene osobe.
Međutim bilo je kasno, slično kao i u ostalim zemljama, militantni i dobro plaćeni “progresivci”, progurani su u premrežene institucije i lobističke grupe gdje oponašaju glas većine, razuma i napretka, vrijeđajući pri tom sve oponente.
Dr. John Campbell, profesor opće prakse na Sveučilištu Exeter, prije glasovanja izjavio je: „Bilo bi sramotno da ovo prođe, dovelo bi do toga da mnogi liječnici razmisle o svojem članstvu u BMA (Britanskom medicinskom društvu). Ja bih to učinio, a član sam već 35 godina.“
Dr. Anthony McCarthy kaže: „BMA je izdalo sve koji ozbiljno gledaju na zdravlje trudnica, u korist ekstremne agende i stava abortivne industrije da se omogući abortus nerođenih do rođenja.“
Liječnici su primili na proučavanje dokument na 52 stranice raznih autora na temu kasnih abortusa. Dok je dokument trebao biti neutralan, nekoliko autora koji su žestoki pro-abortusni aktivisti, uključujući i Wendy Savage, aborterku koja se zalaže za spolno selektivni abortus zbog kojega u nekim zemljama odbacuju žensku djecu.
Trenutno je u Ujedinjenom Kraljevstvu abortus nakon 24. tjedna zabranjen, uz iznimku djece s dijagnosticiranim poteškoćama, čak i ako su to male i izliječive poteškoće.
Ako BMA prihvati promjenu politike, započet će s lobiranjem u Vladi kako bi se izmijenio zakon, tako da svako dijete može postati žrtva kasnog abortusa, što je iznimno nasilan i brutalan postupak.
Najčešće korištena metoda kod takvog abortusa je D&E. Postupak počinje tako što aborter pokreće proces diletacije cerviksa maternice, zatim nakon dva dana trudnica dolazi na još jedno proširenje cerviksa. Potom aborter umeće kateter i prazni amnionsku tekućinu iz maternice. Jednom kad tekućine ponestane, oštrim kliještima trga udove djeteta. U završnom koraku procedure, aborter pronalazi i lomi glavu djeteta. Nakon što je dijete u komadima izvađeno, aborter kiretom struže posteljicu iz maternice.
Postoji nekoliko rizika u proceduri i za samu ženu, ozljede struganjem posteljice iz maternice ili pak opasne rane uzrokovane ostatcima kostiju raskomadanog djeteta. Postupak može uzrokovati probleme kod buduće trudnoće. A na koncu postoji i smrtna opasnost što je trudnoća u daljnjem stadiju.
Već je znanost utvrdila da plod djeteta do 20 tjedna razvoja već osjeća bol, međutim prema nekim novim istraživanjima nerođeni osjećaju bol čak i u petom tjednu. To znači da ta djeca osjećaju kada ih se komada.
U Kini i Indiji, odavno postoje spolno selektivni abortusi zbog kojeg im je velik nesrazmjer u broju muškaraca i žena.
Od nedavno i u Kanadi je spolno selektivni abortus de facto dopušten, što koriste primitivci koji žensku djecu smatraju manje vrijednom, ali i svoje supruge kada ih tjeraju na opasne zahvate.
U tom obliku barbarske mržnje prema ženama, progresivci kojima je navodno stalo do ženskih prava poput spomenute Wendy Savage, ne vide nikakav problem.
