Na Islandu je abortirano 100% djece kojoj je dijagnosticiran Downov sindrom.

U nedavnom izlaganju u irskom parlamentu, Dr. Peter McParland, ginekolog porodničar u Nation Maternitiy Hospital, ukazao je na neke nadolazeće prijave.

„Na Islandu,“ kako je rekao, „svako dijete, tj. 100% od sve djece kojima je dijagnosticiran Downov sindrom su abortirana.“

Strahota ove izjave jedva se može razumijeti. Island je postao prva država koja se hvali zbog iskorjenjivanja Downova sindroma iz svoje zemlje.

Dr. McParland potkrijepio je ovo sustavno istrebljenje podatkom da „u proteklih pet godina, na Islandu nije rođeno nijedno dijete s Downovim sindromom.“

Island nije sam u svojim nastojanjima da se stvori „Down sindrom-free“ svijet. Holokaust beba s Downovim sindromom globalna je epidemija, koja uzima živote ljudskih bića stvorenih na sliku Božju pomoću prenatalne dijagnostike koja ga dijagnosticira.

Danska vrlo blisko slijedi Island i predviđa se da će za deset godina biti također zemlja bez Downa.

U međuvremenu, u Velikoj Britaniji i SAD-u 90% beba kojima je u utrobi dijagnosticiran Down, također su abortirana.

Među mnogim razlozima ove tragične statistike, jest i činjenica da su neka djeca kojima je dijagnosticiran Down rođena bez dijagnoze tog stanja, dok u drugim slučajevima, liječnici koji ne uspiju prepoznati markere kojima se Down dijagnosticira tijekom prenatalnog testiranja, bivaju tuženi zbog tzv. „pogrješnog rođenja“.

Čak i pod pretpostavkom da su sve dijagnoze točne, koga mi to točno iskorjenjujemo s planete?

NBC ukazuje na neka istraživanja:

  • 99% osoba s Downovim sindromom sretni su svojim životom.
  • 97% osoba s Downovim sindromom vole biti ono što jesu.
  • 96% osoba s Downovim sindromom vole svoj izgled.

Statically the vast majority of people with Down syndrome are happy, satisfied, and affectionate members of society—something that couldn’t be said of people born without the disability.

Statistički gledano, većina osoba s Down sindromom su sretni, zadovoljni i ljubazni članovi društva, nešto je što se ne može reći za sve ljude rođene bez invaliditeta.

Down sindrom ne treba biti smrtna presuda

Dok naš svijet sve više obezvrjeđuje život u toj mjeri da nastoji  (i u nekim slučajevima, uspijeva) ‘očistiti’ svijet od svakoga tko ima invaliditet, kontakt-centar organizacije HeartbeatInternational 24-7, Option Line ustaje protiv tih kulturnih snaga.

Hitna potreba za Option Line-om, i mnogim sličnim organizacijama, svakodnevno se povećava.

U siječnju, zaposlenici Option Linea odgovorili su na ukupno 23 660 poziva, tekstova, e-mailova i razgovara vođenih uživo, žena i muškaraca koji su tražili pomoć tijekom neočekivane trudnoće.

Jedan od tih razgovora došao je od trudnice koja je očajnički tražila pomoć. Naime, njezin liječnik upravo joj je obznanio užasnu vijest: „Vaši rezultati ispitivanja su pozitivni za Downov sindrom.“

Žena se osjećala usamljeno, zbunjeno i neodlučno. Bila je to njezina prva trudnoća i nije mogla predvidjeti takvu vijest. U većini slučajeva, medicinari savjetovali bi ženi u toj situaciji da abortira svoje dijete.

Umjesto toga, Option Line visoko je obučeni konzultant koji je u mogućnosti ponuditi nadu i praktičnu pomoć.

Option Line je objasnio da je bez obzira na ishod trudnoće, pružanje njihove podrške na raspolaganju. Ona je bila u mogućnosti odmah povezati preplašenu majku s lokalnim centrom za pomoć trudnicama.

Savjetnik Option Linea završilo je razgovor moleći s majkom. Do kraja razgovora, majka se osjećala hrabrijom i sigurnijom, suočavajući se s budućnošću.

Nikada roditeljim nije lako primiti tako teške vijesti tijekom trudnoće. No, velika većina roditelja koji imaju dijete s Downovim sindromom kažu da je njihov pogled na život mnogo pozitivniji zbog njihova djeteta.

Niti jedna država ne može izbrisati vrijednost djeteta rođenog s bilo kakvim invaliditetom. Oni su stvoreni na sliku Božju.

To nije ništa manje točno na Islandu i u Danskoj, nego što je u Irskoj i SAD-u, niti je išta manje istina gledajući neovisno o broju nečijih kromosoma.