Istog dana kada i u Hrvatskoj, hodovi za život održani su u Rimu i Birminghamu (Velika Britanija).

I dok se vrijeme u Zagrebu pogoršalo tek nakon održanog hoda, u Rimu je loše vrijeme prethodilo Hodu i nije obećavalo mnogo, dok je u Birminghamu ono bilo prisutno tijekom cijele manifestacije.

Na sedmom po redu godišnjem Marcia per la Vita u Rimu su se na, ipak sunčanom, Trgu Republike okupili svi slojevi društva, svih životnih dobi.

Posted by Marcia per la Vita on Samstag, 20. Mai 2017

 

Skupom su se nadmetale parole, transparenti, zastave mnogih laičkih i vjerskih organizacija: Pokreta za život (Movimento per la Vita), Apologetske grupe mladih „Glasovi riječi“ (Voci del Verbo) koji su skandirali: „Tko ne skače, za pobačaj je“, Odbor istine i života (Comitato verità e vita) transparentom je poručivao: „Nisam političko pitanje, nisam izmišljotina Crkve, ja sam dijete, čuvaj me!“; potom, „Rahelinog vinograda,“ psiho-duhovnog programa za pomoć ženama nakon abortusa, natpis Talijanskog društva katoličkih farmaceuta protiv pilule za dan poslije glasio je: „Priziv savjesti, jer odbijam sudjelovati u ubojstvu!“

Parola skupa bila je i: „Ne abortusu“.

Prisutna su bila i izaslanstva njemačkih, kanadskih, španjolskih i francuskih pokreta „za život“. Bili su tu i gitare, bubnjevi i škotski gajdaši.

Hod je iskorišten i za protivljenje eutanaziji.

Duga povorka hodala je prema Trgu Cavour, Carskom Forumu i na kraju Trgu Venecije.

I papa je poslao svoju poruku, s potpisom kardinala Pietra Parolina, jer „ovaj događaj ide u prilog prianjanju vrijednosti ljudskog života i dobrodošlici nemjerljivog božanskog dara u svoj svojoj fascinantnoj punini.“

Među prisutnima su bili i kardinal Raymond Leo Burke, nadbiskup Carlo Maria Viganò te biskup Athanasius Schneider.

Program na Trgu sadržavao je osobna svjedočanstva:

Katja iz zajednice pape Ivana XXIII govori o svojoj majci, koju je s dvanaest godina silovao partner njezine majke. To je majka djevojka koja se oduprla brutalnoj kušnji kućnog abortusa. Danas Katja pomaže djevojkama imigrantkinjama kako bi se sklonile s ulice i spasile svoju djecu.

Roberto, koji je bio u komi nakon nesreće, kojeg su liječnici smatrali mrtvim, danas je uvjereni borac protiv eutanazije.

Poduzetnik Roberto Brazzale iz Vicenze, koji daje mjesečno više svojim radnicima koji imaju dijete.

Profesor Stephane Mercier sa Katoličkog sveučilišta Leuven u Belgiji, kojemu je prijetio otkaz jer je na predavanju držao izlaganje o temi abortusa.

Poznata Gianna Jessen, iz Los Angeles koja je 1977. preživjela abortus u sedmom mjesecu majčine trudnoće, obilazi svijetom i svjedoči: „Pitam feministice: Ako branite prava žena, gdje su bila moja prava toga jutra?“

Događaj je zaključila glasnogovornica Hoda, Virginia Coda Nunziante, riječima:

„Narod života želi biti dio pozitivne prisutnosti, odgovorne za obranu ne samo vrijednosti života, besplatnog i ekskluzivnog dara Božjega, nego i svih onih koji su slabi ili nezaštićeni, koji ne mogu sebe braniti i bivaju odbačeni od našeg hedonističkog društva.“

Hod za život u Birminghamu

Hod za život u Velikoj Britaniji održan je u znaku 50. godina od ozakonjenja abortusa koji je 1967. izglasan u parlamentu s velikom većinom glasova (223:29).

Procjene kazuju da je od tada do danas abortirano preko 8 600 000 nerođenih.

Unatoč nestabilnom vremenu, kiši i protuprosvjednicima, središnje okupljanje nekoliko tisuća sudionika održano je na Victoria Squareu.

Između ostalih na skupu je kao posebna gošća govoirila najpoznatija svjetska pro-life aktivistica, čelnica organizacije Live Action, Lila Rose, a govorila je o tome kako edukacija o abortusu zapravo mijenja stavove o tom pitanju.

Osim nje govorili su i jedna bivša djelatnica klinike za pobačaje, časna sestra kao predstavnica Škotske, poznati borac protiv spolno selektivnih abortusa te predstavnici Crkava. Biskup Nothinghama na kraju je, kleknuvši, održao minutu šutnje za sve ubijene nerođene.

Prosvjednici kojih, kao ni na Hodu u Zagrebu, nije nedostajalo, probili su ograđeni dio trga i unijeli crvene dimne bombe blokiravši time i prometnicu. Time su sudionici hoda bili prisiljeni promijeniti dogovorenu rutu.

U VB-u abortus je bez ikakvih ograničenja dozvoljen do 24. tjedna djetetova života (u 23. tjednu prerano rođena već mogu preživjeti porod), a u slučaju malformacija ili Down sindroma i do rođenja.

Nedavna anketa pokazala je da velika većina žena želi da se abortusi više ograniče i da se vremenski granica za njegovo izvršavanje snizi.

S druge strane, samo 1% ispitanika podržava povećavanje granice do djetetova rođenja, što kao prijedlg u VB postoji, a nedavno smo o tome pisali i ovdje.

Također, čak 80% ljudi podupire postojanje roka od 5 dana koji postoje  za razmišljanje prije abortusa, što kao odredba postoji čak i u Nizozemskoj.